Ana Marija Raffai (1959.) mirovna je aktivistkinja i katolička teologinja . Članica je odbora Ekumenske inicijative žena i Europskog društva žena u teološkom istraživanju – hrvatska sekcija. Od 1995. Nakon izobrazbe za mirovnu službu šalomdiakonat surađuje s mirovnim organizacijama u JI Europi kao što su Centar za mirovne studije iz Zagreba, Centar za mir iz Osijeka Centar za nenasilnu akciju iz Sarajeva poglavito u koncipiranju i vođenju treninga/edukacija poput Mirovnih studija, MIRamiDe Plus i edukacija za vjernike u izgradnji mira. Od 2003. kroz udrugu RAND nastavlja edukaciju i promociju nenasilnog djelovanja 2005. godine zajedno s tisuću žena svijeta bila je nominirana za Nobelovu nagradu za mir. Suosnivačica inicijative Vjernici za mir koju koordinira od 2006. i sudjeluje u pripremi međureligijskih konferencija inicijative. Na Zadarskom sveučilištu promovirala 2016. na temu „Nenasilje u teologiji oslobođenja Dorothee Sölle“. U medijskim nastupima interpretira aktualna društvenih pitanja s pogleda mirovnih koncepata i uz pomoć instrumentarija suvremenih teoloških pristupa poput teologije oslobođenja i feminističke teologije. Djeluje kroz pisanje tekstova mirovne i feminističke tematike s ciljem promoviranja nenasilnog djelovanja. Ima dugogodišnje iskustvo suradnje u upravnim odborima nevladinih organizacija (Centra za mirovne studije, Ekumenske inicijative žena) kao i europske mreže Church and Peace. Prevodi i piše na njemačkom i francuskom jeziku. Njeguje stav nenasilja jer smatra da je kriteriji nenasilja obvezuju u njenom ponašanju i djelovanju.
Ana i Otto Raffai su dobitnici mirovne nagrade švedskog ogranka Međunarodnog saveza pomirenja 2003. i Nagrade za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava Kruno Sukić 2012 koju dodjeljuje Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka kao i priznanja Udruge za vjerske slobode 2020.