Želja za zajedničkim radom traje godinama. Nismo mladi iako ima i mlađih među nama. Prosjek godina je prilično preko pedeset a godina mirovnog staža i više od četvrt stoljeća. Razgovori uz godišnju dodjelu Mirovne nagrade „Krunoslav Sukić“ bili su početni poticaj a onda smo se redovito počeli sastajati pred više od godine dana. Mirovni rad oko osječkog Centra za mir, angažman oko Mirovne nagrade i inspiracija koju dio nas dobiva iz vjere su neki krugovi koji su nas spojili. Znali smo da želimo djelovati javno, da o nenasilju moramo progovoriti jasnije i glasnije, da dolazimo u zreli period kada nemamo što kalkulirati. Kao što nas je rat početkom 90-ih uplašio, slično gledamo i na poruke koju nam klimatske promjene donose – naš način života koji na prirodu i život gleda kao na sredstvo a ne na jedinstveni živi organizam, je pogrešan. Pandemija nas je samo pogurala, uvjerila da se s promjenama ne može čekati, da je i ona dio odgovora planete na ljudsko uništavanje ekosistema.
Naučili smo na našem putu da mirovni rad nije samo povezan s ratom, danas je to odgovor na poruke klimatskih promjena, na pandemije, na kapitalizam koji proizvodi takve razlike među ljudima da se u doba najvećih kriza taj jaz drastično produbljuje. Budućnost je stigla, koliko je nepredvidljiva toliko je i ozbiljna, vrijeme za prave odgovore ponestaje.
Ustanova se kao forma pojavila tijekom 2020. i ovih je dana u završnici njena registracija. Želimo širiti kulturu nenasilja koja je prije svega djelatna, koja se ogleda u našim svakodnevnim ponašanjima, odnosima i aktivnostima. Otvoreni smo za ravnopravnu komunikaciju i suradnju svima zainteresiranima za politike nenasilja, za rad na unaprijeđenju odnosa prema drugim ljudima i živim bićima, planeti Zemlji.
Naši su identiteti raznoliki, nije slučajno da ima više žena među nama, ima nas trenera/edukatora, predavačica na sveučilištima, medijatori/ca, liječnica, teologa i filozofa, a zajedničko nam je da smo miru posvećeni.
